MI PREŽIVJELI NEĆEMO ŠUTJETI: MEMORIJALNI CENTAR MORA BITI ZAŠTIĆEN OD SVAKOG PRITISKA


Mi, preživjeli genocida u Srebrenici, više od tri desetljeća živimo s posljedicama zločina koji je počinjen nad našim porodicama, našim narodom, našim gradom i našom domovinom.
Mi veoma dobro znamo šta znači šutjeti kada se nad istinom vrši pritisak.
I upravo zato danas jasno kažemo:
NEĆEMO ŠUTJETI.
Sa najvećom ozbiljnošću i zabrinutošću pratimo informacije o saslušanjima više od 20 bivših i sadašnjih zaposlenika i saradnika Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima, kao i javne navode direktora Centra Emira Suljagića o mogućem planiranom upadu entitetskih policijskih snaga u kompleks Memorijalnog centra.
Prema javno iznesenim tvrdnjama direktora Suljagića, on je imao uvid u obavještajni dokument prema kojem je prije dvije godine postojao plan da entitetske specijalne policijske snage izvrše upad u Memorijalni centar neposredno pred dženazu i uhapse zaposlenike zbog navodnog nelegalnog držanja oružja, iako je riječ o predmetima koji se čuvaju kao muzejski eksponati.
S druge strane, MUP manjeg bh entiteta ove navode je negirao i saopćio da ne postoji plan hapšenja direktora niti upada Specijalne antiterorističke jedinice u kompleks Memorijalnog centra.
Ako je tako, onda očekujemo jasne, potpune i provjerljive odgovore.
Ako nije bilo plana, neka se to nedvosmisleno utvrdi i javno dokumentuje.
Ako je plana bilo, onda javnost mora znati ko ga je napravio, ko ga je naredio, zbog čega je napravljen i ko je za njega odgovoran.
Ovdje nema prostora za šutnju, relativizaciju niti političko prebacivanje odgovornosti.
Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima nije obična institucija.
To je mjesto na kojem počiva sjećanje na hiljade ubijenih Bošnjaka Srebrenice. To je mjesto na kojem se čuva istina o genocidu. To je mjesto na kojem porodice žrtava dolaze tražiti mir, dostojanstvo i sjećanje.
Zato nećemo prihvatiti da se nad ljudima koji rade u toj instituciji stvara atmosfera straha, pritiska ili zastrašivanja.
Ne tražimo da bilo ko bude iznad zakona.
Tražimo upravo suprotno, da zakon bude iznad politike, sile i bilo čijih interesa.
Ako postoji osnovana sumnja na krivično djelo, neka nadležne institucije države Bosne i Hercegovine rade svoj posao zakonito, profesionalno, transparentno i bez selektivnog postupanja.
Ali ako se policijski i pravosudni mehanizmi koriste za zastrašivanje ljudi koji čuvaju sjećanje na genocid, onda to više nije pitanje samo pojedinca.
To je pitanje zaštite institucije koja pripada svim žrtvama i cijelom društvu.
Mi preživjeli genocida posebno smo osjetljivi na svaki pokušaj institucionalnog pritiska, jer znamo iz vlastitog iskustva kako počinje atmosfera u kojoj se ljudi zastrašuju, ušutkuju i pokušavaju natjerati da odustanu od istine.
Zato upozoravamo: nećemo dozvoliti da se historija ponovo prešuti.
Pozivamo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, nadležne državne institucije, Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i međunarodne predstavnike u BiH da, svako u okviru svojih nadležnosti, ozbiljno ispitaju sve navode, utvrde činjenice i osiguraju da Memorijalni centar može nesmetano obavljati svoju misiju.
Od nadležnih ne tražimo političke izjave.
Tražimo činjenice. Tražimo odgovore. Tražimo odgovornost.
A od svih koji misle da će pritiscima, saslušanjima, zastrašivanjem ili institucionalnom silom ušutkati preživjele i one koji čuvaju sjećanje na genocid poručujemo:
NEĆEMO ŠUTJETI.
NEĆEMO ZABORAVITI.
I NEĆEMO DOZVOLITI DA SE ISTINA O SREBRENICI UŠUTKUJE.
Memorijalni centar mora ostati ono što jeste, mjesto istine, sjećanja i dostojanstva žrtava.
I mora biti zaštićen od svakog pritiska, bez obzira odakle dolazio.
Udruženje „Preživjeli genocida 11. juli 1995.“ SREBRENICA


